Marko Vinković: Nekad veliki nogometni talent, danas uspješan student kineziologije

Ako se krećete u nogometnim krugovima, sigurno ste barem jedanput čuli za nekad najveću nadu 1997. godišta, Marka Vinkovića iz Mačkovca. Ako i niste čuli, ne brinite, danas ćete ga upoznati.

22 – godišnji Marko Vinković nogomet je počeo igrati sa šest godina u NK Međimurje. Nakon pet godina provedenih u Međimurju svoj nogometni put nastavlja u tadašnjem Varteksu. U Varteksu je proveo dvije godine, a onda je stigao poziv koji se ne odbija. Njegov talent bio je prepoznat te je stigao poziv iz Dinama.

“Na igranje nogometa me potaknuo moj otac koji se također u mladosti bavio nogometom. Još jedan razlog bi bio što je nogomet daleko najpopularniji sport u Hrvatskoj pa sam se još više zainteresirao”.

U Dinamo je stigao s 13 godina, a bio je smješten u tzv. Dinamovoj kući gdje su živjeli igrači Dinama koji žive izvan Zagreba.

“Atmosfera u kući je bila vesela i pozitivna zahvaljujući dobrim odnosima, stoga vrijeme prilagodbe na novu okolinu nije trajalo dugo. Što se tiče treninga, utakmica i putovanja, bili su jako naporni i trebalo je puno discipline kako bi se sve to uspješno obavilo. Trud, zalaganje i dobra igra uvjetovale su da sam bio član mlade Hrvatske nogometne reprezentacije, što bi istaknuo kao najveći uspjeh. Sve u svemu, boravak u Dinamu je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu i kao avantura i kao mjesto gdje sam mnogo naučio”.

Marko je slovio kao jedan od najvećih talenata u svom godištu, ali nažalost ozljede su spriječile njegov razvoj.

“Ozljeda zbog koje sam bio primoran prekinuti karijeru javila se kad sam imao 17 godina. Riječ je o vrlo rijetkoj ozljedi, sindromu kompresije poplitealne arterije. Nakon teških i mukotrpnih operacija, terapija i raznih pregleda koje sam većinom obavljao izvan Lijepe Naše, kod svjetski poznatih klinika i liječnika moja ozljeda se nije uspjela sanirati te sam odlučio u 21. godini prekinuti nogometnu karijeru i okušati se u nečemu drugome”.

U karijeri je promijenio tri kluba, ali jedan trener ostavio je duboki trag u njemu.

“Budući da sam u svojoj karijeri promijenio tri kluba, upoznao sam puno dobrih i kvalitetnih trenera, ne samo iz svojih klubova, već i iz ostalih. Spomenuo bih trenera Sinišu Oreščanina (današnji trener Hajduka) s kojim sam surađivao pune tri godine u Dinamu i od kojeg sam puno toga naučio.  Naravno, upoznao sam i puno igrača, ne samo iz Hrvatske već i iz drugih zemalja diljem svijeta. Drago mi je što sam s nekima ostao u kontaktu i dobrim odnosima”.

Marko sa Zlatanom Ibrahimovićem uoči gostovanja PSG-a u Maksimiru

Marko je u Dinamu i reprezentaciji igrao s nekim poznatim imenima koji danas igraju za A reprezentaciju.

“Najpoznatiji igrači s kojima sam dijelio svlačionicu su dakako Filip Benković i Ante Ćorić, te u reprezentaciji Nikola Vlašić. Još je puno dobrih igrača koji će, nadam se, u godinama koje slijede napraviti iskorak i izgraditi veliku karijeru”.

Iako je imao teške ozljede, Marko se nije predavao te se i dalje želio baviti profesionalnim nogometom. U 21. godini saznao je da se više neće moći baviti nogometom, što je bio veliki šok za njega.

“Nogomet je sport koji, kao i svaki drugi, zahtjeva mnogo odricanja, puno zalaganja i truda, a prije svega ljubavi. Odluka o prestanku igranja nogometa za mene nije bila nimalo laka jer se ljubav prema nogometu pojavila već u mom djetinjstvu i već sam tada počeo ulagati mnogo truda kako bi bio što uspješniji. Spoznaja da se više ne mogu baviti nogometom bila je vrlo teška i trebalo mi je puno vremena da se pomirim sa time”.

U najtežim trenucima karijere podrška obitelji nije izostala, A Marko im je na tome neizmjerno zahvalan.

“Najveću podršku pruža mi moja obitelj. Obitelj je ta koja je bila uz mene i u sretnim trenucima, ali i onim teškim kao što je bio prestanak moje nogometne karijere. Za bilo kakav savjet ili pomoć prvo se obratim nekome iz svoje obitelji bilo da je to majka, otac, sestra ili pak baka i djed. Znam da je njihov savjet iskren i da se na sve njih uvijek mogu osloniti što mi daje dodatan vjetar u leđa u svemu što radim”.

Iako se nije mogao baviti nogometom, ljubav prema sportu nije prestala, a Marko je htio ostati u sportu te je upisao Kineziološki fakultet.

“Trenutno sam na trećoj godini i vrlo sam zadovoljan. Odmak od fakultetskih obaveza volim ispuniti radom u NK Sloga Čakovec. Ovom bih prilikom svakako htio spomenuti prof. Blažeku, voditelja Nogometne škole Sloga Čakovec, koji mi je omogućio da stječem iskustvo i van fakulteta trenirajući mlađe selekcije”.

Na kraju našeg razgovora Marko je poslao poruku mladim sportašima.

“Bavljenje tjelesnom aktivnošću preporučio bih ponajprije mladima i djeci, ali i starijima jer svi znamo koliko je aktivan život bitan za naše zdravlje. Bitno je poticati djecu na igru i aktivnost od malih nogu jer se talenti mogu prepoznati vrlo rano. Talentiranoj djeci i sportašima općenito savjetujem da slušaju svoje trenere i naporno rade i treniraju jer se svaka kap znoja isplati. Svakako, bitno je da djeca ne zapostave školske obaveze, već podjednako rasporede sportske i školske obaveze”.

Našem sugovorniku Marku želimo puno sreće i zdravlja te ostvarenje svih životnih ciljeva koji se je zadao nakon prekida nogometne karijere.