Naj pregledanije

[FOTO] Kristina Bećirović: Biciklom ruši rekorde, ali i predrasude

Mjesec svibanj bio je rezerviran za Virtualne utrke u četiri različite kategorije, a jedan od najvećih uspjeha ostvarila je Kristina Bećirović koja je u bicikliranju odvozila 414 kilometara u 24 sata. Kristina se bicikliranjem bavi od 2014. godine, a osim što obara rekorde, ruši i predrasude, te pokazuje kako u biciklizmu mogu uživati i žene.

Naša sugovornica dolazi iz Murskog Središča i ima 31 godinu. Po struci je germanist i informatolog, ali radi u obiteljskoj ljekarni kao knjigovođa. Od malena je uvijek bila aktivna- pohađala je plesnu školu od nižih razreda osnovne škole, bavila se odbojkom, rukometom. Na fakultetu se upoznala s jogom i od onda ju prakticira gotovo svakodnevno. U jogi se pronašla jer je ona savršen spoj duhovne i tjelesne prakse. Prije 7 godina počela sam aktivno vježbati u teretani jer je htjela malo poraditi na kondiciji, ali i na mišićnoj masi i gustoći kostiju. Biciklizmom se počela baviti sasvim slučajno – društvo s kojim se družila je bilo aktivno u tom sportu pa sam se i ona 2014. odvažila na kupnju prvog bicikla.

Što Vas je potaknulo na bavljenje biciklizmom?

“Biciklizmom sam se počela baviti sasvim slučajno – društvo s kojim sam se družila je bilo aktivno u tom sportu pa sam se i ja 2014. odvažila na kupnju prvog bicikla. Iako sam dobila puno savjeta da „ne glumim s cestovnim biciklom i nek si radije kupim brdski ili treking bicikl”, ustrajala sam u svojoj odluci i uložila u svoj prvi cestovni bicikl. Nisam mogla ni sanjati da s tim počinje moj novi život, ni kakve me sve avanture čekaju! Najprije sam uživala u vožnjama po domaćem terenu, najčešće sama i u svojem ritmu, bez nekih specifičnih treninga. Kasnije sam se učlanila u lokalni biciklistički klub s kojim sam posjećivala domaće, ali i maratone u Sloveniji. Jako mi se sviđao taj način vožnje u grupi, doza kompetitivnosti, ali najviše druženje za vrijeme i nakon vožnje – od starijih biciklista se uvijek najviše nauči! Od 2018. godine članica sam biciklističkog kluba Ocean Orchids iz Slovenija, u kojem sam upoznala jako puno dragih prijatelja i naučila da biciklizam nije samo natjecateljski sport, već i aktivnost u kojoj se ponajprije uživa i druži. Kultura bicikliranja je u susjednoj državi na višoj razini nego kod nas – kod njih se bicikliste na cesti malo više poštuje, a nadam se da će uskoro tako biti i kod nas. Primjećujem da se na hrvatskim cestama na bicikliste gleda kao smetnju u prometu, a ne kao jednakopravne sudionike ili sportaše na svojem treningu”.

Kako pronalazite najviše motiva kod bicikliranja i koji su Vaši najveći uspjesi?

“Drago mi je što sam kroz biciklizam uspjela posjetiti veliki dio Hrvatske, ali i susjednih zemalja. To mi je ujedno i najveća motivacija da nastavim voziti bicikl – osjećaj kad se popneš na neko brdo ili planinu po prvi put je neopisiv, a pogled na dolinu je uvijek spektakularan. A još veća motivacija je kad to isto ponovim, ali brže, jer tada znam da napredujem. Ponekad me motiviraju i moje prijateljice biciklistkinje, jer se uvijek pomalo natječemo i utrkujemo na vožnjama, na usponima ili spustovima. Malo je reći da me je bicikl odveo na prekrasna mjesta, ali još uvijek postoji mnogo destinacija koje želim posjetiti na dva kotača. Prošle godine sam srećom sudjelovala na svjetski poznatom maratonu u Italiji – Maratona dles Dolomites (na ovaj maraton se prijavi preko 30.000 ljudi iz cijelog svijeta, no izvlačenjem se izabere nešto više od 9.000 ljudi koji tada mogu doći i odvoziti prekrasan maraton preko fantastičnih prijevoja u talijanskim Dolomitima) . Maraton je dug 135 kilometara sa 4.300 metara uspona (kao da 8 puta idete cestom na Sljeme). Krajolik je predivan, a sama atmosfera i bicikliranje sa preko 9.000 ljudi je neopisivo! Ove godine sam imala drugačiji izazov – sudjelovala sam u prvom hrvatskom Fleche brevetu – vožnja koja traje 24 sata s ciljem da se prođe minimalno 360kilometara. Vozi se ekipno, a ja sam sa svojom ekipom u kojoj smo bile samo žene odvozila 415kilometara. Vozile smo tijekom dana i noći, po suncu i jakoj kiši noću,  s kraćim pauzama. To je bila moja najduža vožnja u komadu, a ujedno i prva vožnja po noći”.

Na kraju razgovora Kristina nam je odala tajnu svog uspjeha, ali i odala neke od ciljeva.

“Bicikl za mene nije samo prijevozno sredstvo. Kad sjednem bicikl vidim bezbroj mogućnosti, mjesta koje mogu posjetiti, brežuljke na kojima mogu testirati svoju izdržljivosti i ulagati u sebe i svoje zdravlje. Znam da će ljubav prema biciklizmu biti zauvijek, da ću se truditi svake godine pred sebe postaviti neki izazov, neovisno hoću li ga ispuniti ili ne. Trenutno se trudim čim više voziti po Međimurju, prikazati da ovaj sport nije samo za muškarce, nego da i djevojčice i žene mogu uživati na dva kotača! Bicikl donosi mnogo pozitivnih stvari, a isto kao i u životu – ako želiš održati ravnotežu, samo se moraš kretati”.

Sada, kada ste Kristinu upoznali kroz tekst, pogledajte kroz fotografije kako izgleda sportski život međimurske biciklistice.