[IZGUBLJENA GENERACIJA] Sjajna košarkaška generacija ostvarila je dobre rezultate, ali ozbiljnom košarkom bavi se samo jedan član te ekipe

Ako ste čitali sve tekstove do sada u serijalu “Izgubljena generacija” onda znate o čemu ćemo pisati, ali ako niste, tu smo da ponovimo. Pitate se zašto naziv “Izgubljena generacija”? Upravo zbog toga što se mnoge generacije mogu poistovjetiti s riječju “Izgubljeni”. Ne u smislu da su oni trenutno probisvijeti, već zbog toga što su nekada ostvarivali odlične sportske rezultate na državnoj razini, ali to tada nije bilo prepoznato, te je velika većina sportaša odustala od ozbiljnog bavljenja sportom.

Danas ćemo vam predstaviti talentiranu generaciju košarkaša rođenih 1993. i 1994. godine koja je postigla odlične rezultate na državnoj, ali i europskoj razini.

Generacija 1993./94. je bila generacija s nekoliko talenata, ali ispred svega radna generacija koja je trenirala predano i svjesno. Tu generaciju je dizala velika kohezija u ekipi, bili su svi kao jedan, igrao je svaki za svakog.

“Kao i u svakoj generaciji prerano je u mlađim kategorijama reći da budu svi igrali seniorsku košarku. Puno stvari se treba posložiti. Nažalost dosta djece odustaje u 16. ili 17. godini godini jer onda počinje pravi dril, te uz tehnički dolazi i zahtjevniji taktički dio, koje masa igrača jako teško savladava. Bitno je da cijela generacija naučila obavezama i stekla radne navike jer većina tih igrača završila je fakultete. Nažalost samo dvojica igraju danas aktivnu košarku. Andrija Hrkač u Francuskoj i Lovro Rusak u seniorima KK Međimurje, dok većina njih prati KK Međimurje s tribina”, kazao nam je trener te generacije, Stjepan Novak.

Ova generaciji najveći uspjeh je osvajanje prvog mjesta u državi kao školska ekipa čakovečke Druge osnovne škole. Od ostalih uspjeha plasman na Final Four prvenstva “Alpe Adria” u kojoj su sudjelovale ekipe triju država – Slovenije, Italije i Hrvatske. U ligi bilo 28 ekipa, a Čakovčani su bili jedina hrvatska momčad. U redovnom djelu se igralo turnirski i skupljali se bodovi. U tom dijelu pobijedili su velikana Krku koji je već onda imao dva tamnoputa igrača, te dva igrača s preko 2 metra visine, ali borbenošću i znanjem “preskakali” su puno više ekipe. U polufinalu kojem su igrali sa slovenskom Union Olimpijom izgubili su tijesno 55:50. Ovu utakmicu generacija će dugo pamtiti je su prvi put doživjeli da igraju utakmicu pred pravim arsenalom navijaca “Zmajčeka” koji se nisu gasili. Andrija Hrkač zabio je 35 poena, a Lovro Rusak 15, te su oni bili jedini strjelci čakovečke ekipe. Na kraju prvenstva osvojeno je četvrto mejsto, a Andrija Hrkač proglašen je najboljim igračem. Moramo napomenuti da su u toj ligi igrali i današnji reprezentativci Slovenije Luka Rupnik i Matej Rojc, te povremeni hrvatski reprezentativac Domagoj Vuković.

Kako bi se pobliže upoznali s ovom generacijom, naši sugovornici bili su dva najbolja igrača te generacije, Andrija Hrkač i Lovro Rusak.

Vaše mišljenje o generaciji 1993./1994.?

Hrkač: “Generacija je bila jedinstvena za naše prilike. Imali smo super kemiju u momčadi i odlično društvo van terena što je podiglo naše rezultate na terenu”.

Rusak: “Jedna veoma solidna generacija KK Međimurja predvođenim mladim trenerom Novakom koja je uz moralnu i financijsku potporu roditelja bila 6. u državi, čak igrala i Regionalu ligu gdje se plasirala u Final Four. Najveći uspjeh je vec spomenuto 6. mjesto u juniorima u državi 2011. i prvo mejsto na državnoj razini u natjecanjima osnovnih škola”.

Što je tu generaciju činilo posebnom?

Hrčak: “Najviše što smo bili dobra klapa, jedan drugog smo motivirali i uživali igrajući košarku”.

Rusak: “Dobra povezanost, volja za treninzima, kemija u ekipi, druženje van terena i naravno velika potpora roditelja”.

Smatrate li da je ova generacija mogla puno više postići u seniorskoj košarci?

Hrkač: “Nije. Osvojili smo neke stvari koje je i onda nerealno bilo za očekivati tako da svaka nam čast. Postigli smo naš “plafon” i vrlo sam ponosan na našu generaciju”.

Rusak: “Zasigurno je Međimurje moglo opet igrati prvu ligu gdje bi kostur bila ta generacija uz dodatak par igrača sa strane, ali izazovi odraslog života, fakulteti i drugi prioriteti su tu generaciju koštali možda boljeg rezultata”.

Ovu sjajnu generaciju međimurskih košarkaša činili su: Lovro Rusak, Andrija Hrkač, Ivan Ivanek, Jura Mavrek, Matija Miše, Krešimir Kelin, Patrik Bedić, Ivan Vurušić, Patrik Alexander Mihalic, Karlo Fileš, Nikola Popović, Filip Marciuš, Karlo Železnjak, Luka Rusak, Goran Jelenić, Damjan Miko, Dino Peti, Matej Vonić, a trener im je bio Stjepan Novak.

Ne propustite drugu epizodu serijala #Spominaje.