Naj pregledanije

Sjećate se mene? Robinho je debitirao protiv Hajduka, a u Čakovcu je najviše volio jesti salamu

Njegova topla ljudska priča je osvanula je 2006. godine na naslovnici Slobodne Dalmacije i Vjesnika, a sada ćemo vam je i mi ispričati. Robinho je igrao u Međimurju, a jedini nastup imao je na Poljudu protiv Hajduka kada je u igru ušao u 80. minuti.

Francisco de Assis de Jesus se rodio 14.svibnja 1988. godine u pokrajini Parnambuco, točnije u gradu Petrolini. Već nakon nekoliko dana mu stradava otac, pa mali Robinho ostaje sam sa majkom. Bog zna zbog kojeg razloga, mama ga ostavlja na autobusnom kolodvoru kad su mu bile samo dvije godine. Tamo ga pronalazi Maria Luzanira de Jesus i preuzima kompletnu brigu o dječaku. Ona je i sama malo imala, a i to je odlučila podijeliti sa sirotim Robinhom. Već je imala 2 sina i 3 djevojčice, koji su od prvoga dana prihvatili Robinha kao pravog člana svoje obitelji.

Praktički dočim je prohodao, Robinho je počeo zarađivati za život. Skupljao je kožu po amazonskim šumama te prao vjetrobranska stakla na autima. Nije imao više od jednog obroka dnevno. U dobi od 8 godina počinje trenirati u lokalnom klubu. Uvijek se isticao svojim malenim rastom, ali i vanserijskom brzinom i tehnikom. Najviše je volio igrati na poziciji ofenzivnog veznjaka, a kao i svakom Brazilcu najviše je volio nositi “desetku”. Kako je i sam tada kazao, maštao je o igranju u Barceloni.

“Trebalo se boriti za život, za preživljavanje”, pojašnjavao je tada mladić.

To je zapravo sudbina većine brazilske djece koji moraju izabrati posao umjesto škole već u najranijim danima. Jedinu zabavu im pruža beskonačno igranja nogometa na plažama te po ulici. Ni naš Robinho nije iznimka.

U ljeti 2006. godine zapazio ga je bivši nogometaš i reprezentativac Hondurasa Otavio Santana. Otavio je ubrzo shvatio kako je mladić pravi biser, te da bi ga bilo najbolje školovati u manjim ligama Europe prije negoli ode u neki veći klub. Imao je dobre veze u našem nogometu, pogotovo kod menadžera Mladena Kliškinića Zelenog koji je i dan danas u odličnim odnosima s Upravom Međimurja. I tako je Francisco Jesus Robinho osvanuo u čakovečkom prvoligašu.

U Hrvatskoj je upoznao Niku Kranjčara

Veliko olakšanje mu je pružila činjenica da su tamo već otprije njegova bila tri sunarodnjaka: Cicero Lima, Andre Silva i Ricardo Costa. Direktor Stjepan Hamonajec i šef struke Miljenko Dovečer su odlučili da je najbolje da mladić trenira s njihovim juniorima prvih 6 mjeseci, pa onda ode na posudbu prije negoli se vrati u seniore Međimurja.


Andre Silva kao najstariji  i najiskusniji je odmah prihvatio ulogu njegova učitelja hrvatskog, ali i portugalskog jezika.

“Andre je zapravo moj otac kojega nikada nisam imao”, govorio je Robinho.

“U Hrvatskoj sam odlično prihvaćen, a najviše mi se sviđa vaša salama”. U Čakovcu je pronašao i djevojku, njegovu vršnjakinju. Kaže lijepa je, ali bi volio normalno komunicirati s njom”, ispričao je tada Robinho.

Brazilci u Međimurju

Uzor mu je tada bio Eduardo da Silva. Robinho se u tadašnjem razgovoru za Nogometni magazin pohvalio da je 2 puta čak i prespavao kod njega. Želja mu je bila okušati se u Dinamu a potom u Barceloni.

“Danas sam siguran kako moja sudbina više nije ona autobusna stanica gdje me teta pronašla i odgojila. U Hrvatskoj ima puno dobrih ljudi koji više neće dopustiti da mi se bilo što dogodi. S njima sam apsolutno siguran i to ću im pamtiti cijeli život”, uvjerava ih je Francisco Jesus.

Nažalost, želja Robinha nije se ostvarila i Hrvatsku je napustio nakon nekoliko godina, a od tada njemu nema ni traga ni glasa. Budući da sam osobno poznavao Robinha, a i kod nas je prespavao više puta, znam kako je izgledao njegov život u Brazilu i Hrvatskoj. Najviše ću ga pamtiti kao vrlo dobrog i pristojnog mladića, koji mi je tada kao 13 godišnjem dječaku bio vrlo dobar prijatelj. Također, u sjećanju mi je ostalo to što je jeo bananu s ljutim kečapom, te anegdota kada je mom ocu pojeo sve tripice.

izvor: Nogometni magazin

foto: Jutarnji list/ List Međimurje