Život međimurskog rukometaša u Grazu: „Jedva čekam povratak kući“

Međimurski rukometaš i student s adresom u Grazu, Bruno Dvanajščak još od početka pandemije nalazi se u tom austrijskom gradu. Za naš portal ispričao je kako izgleda život jednog sportaša i studenta u Austriji.

“Slušali smo o toj koroni praktički od Nove godine, no nitko nije to baš shvaćao ozbiljno dok se nisu počeli pojavljivati prvi slučajevi u Europi, pa kako u Austriji, tako i u Hrvatskoj i ostalim državama.

Zatvorili su fakultete, i prešli smo na takozvanu „Online edukaciju“. Mogu reći da ima tu puno nedostataka prvenstveno jer si jako malo profesora daje truda napraviti i održati dobro predavanja preko interneta, velika većina jednostavno stave prezentaciju pa se snalazimo nekako sami, ali nije to toliko strašno. Najviše nas je općenito pogodila ta zabrana kretanja. Nitko od nas nije naviknut na tako ograničene mjere kretanja pa nam je sve skupa to bio i šok. Ja sam iz više razloga odlučio ostati tu nakon što se objavila pandemija.

Mislim, očekivao sam da će zatvoriti granice, al nisam žurio doma, prvenstveno jer imam doma baku i dedu, osobe koje su u rizičnoj skupini i jednostavno sam mislio da nema potrebe riskirati. Nikad ne znaš s kim si sve bio u kontaktu. Ako se ponovo otvore fakulteti, a ja nisam u mogućnosti vratiti se preko granice, to bi onda bio problem…bilo je tu više razloga, ali neću sve nabrajati.

Kako su nam otkazali fakultet, tako i treninge, do daljnjega, dobili smo neke planove za održavanje forme, pa tako svaki dan treniram kako bih bio spreman za dalje. Par tjedana kasnije su objavili i službeni kraj sezone, pa se tako sad masa rukometaša u svojim domovima sprema za sljedeću sezonu. Nadajmo se da će početi u regularnom vremenu kao i svake godine, no tko to zna kako će se situacija odvijati. Koristim svaki trening kako bi unaprijedio svoju fizičku spremu, treba izvaditi maksimum iz ove situacije. Naravno fale mi treninzi u dvorani, s dečkima, ekipom, trening sa loptom, to mi najviše fali, ali što je tu je.

Proći će i to. Dobra stvar je da je par frendova ostalo u domu, pa nisam baš sam, znamo se podružiti tu i tamo, odigrati koju igru, raspričati se, pa nam nije baš toliko dosadno. Slobodno vrijeme koristim prvenstveno za učenje ili neke igrice, serije, filmove, te kad se pruži prilika, sa frendovima znamo otići cijepat i pospremati drva ljudima koji nisu u mogućnosti to sami napraviti, nekome otići u kupovinu, pomoći jedni drugima.

Koristim ovo vrijeme da poboljšam svoje kuharske sposobnosti, sad imam dosta vremena pa si svaki dan radim ručak i večeru gdje i isprobavam neke nove stvari, nije uvijek sve savršeno i bajno, ali eto, na greškama se uči.

Kroz dan se i ne krećemo nešto puno, znamo otići u šetnju, onako po dvoje, ili na trčanje, otići do dućana ili ljekarne, ali to je prvenstveno to, izbjegavamo velike mase ljudi, a i u većini vremena niti ne izlazimo.

Fale mi moji doma, iskreno, fale mi jako, i kućni ljubimci, i frendovi doma, općenito Hrvatska. Ovo je sad najduži period da sam ostao u Grazu bez da sam se vraćao doma. Prvo što radim kad ukine karantenu je sjedam u auto i pičim za Hrvatsku. Nadam se da će se ovo sve pozitivno riješiti, da ćemo se vratiti na fakultete, u sportske dvorane, da nam dođe nova sezona, a nadajmo se i da ćemo imati barem nešto od ovog ljeta, naravno ako neće biti nadoknade na fakultetima”.